Održivi razvoj – soft switches

Održivi razvoj znači od prilike privredna i društvena ekspanzija bez da sami sebe uništimo.

Soft switch (SSW) je izraz za mogućnost softverskog podešavanja neke funkcije. Slikovito, normalni preklopnik u jednom položaju nešto uključuje, a u drugom isključuje. SSW radi isto, samo nema tipku već binarne naredbe.

Kako je jedno povezano s drugim? Jednostavno – preko pisača. Evo priče.

Već nekoliko godina (ne znam precizno koliko, ne mogu pronaći račune) zadovoljno koristim Canon prisače MP730 i iP3000. Odlični i pouzdani (probala HP i Epson), nema im ravnih. Međutim, ti su uređaji programirani da umru u određenom trenutku. Kad se dočepate servisne dokumentacije (a to i nije preteško izguglati), shvatite tj. pročitate da imaju određeni rok trajanja u vidu broja ispisa stranica ili broja godina rada od prvog uključivanja (”which occures first”). Kad otvorite servisni izbornik, možete resetirati brojač(e), međutim to je samo djelomični servisni reset (vrijednosti su u obliku xx/xxx, pri čemu resetirate samo prvu, a bitna je zapravo druga). Svaka funkcija ima niz stavki, a možete intervenirati samo u nekima – najveći broj njih ”is not used” tj. služi ”for factory and development purposes”. Odlično. Te stavke odnosno SSW su velikim dijelom BROJAČI. Ajde Canon objasni mi što će ti podatak o datumu prvog uključivanja mog pisača, broju zamjena tinte i vađenja ispisne glave, broju poravnanja ispisne glave, broju čišćenja mlaznica, broju korištenja svake **bene postavke?! Molim uočiti da govorim o tome da pred sobom držim SERVISNU dokumentaciju na 154 stranice. Dakle ne da meni pristup nije dozvoljen, canonovom serviseru je pristup jaaaako ograničen. Može uglavnom prčkati ono što mogu i sama – za bilo što drugo je jadničak bespomoćan.

Na netu je jednostavno pronaći postupke resetiranja pisača, no to pomaže samo kad pisaču ”malo pozli” tj. kada javi da je spremnik otpadne tinte gotovo pun. Časna riječ, u uređaju ne postoji senzor koji bi to detektirao. Logično, jer kada bi postojao, stalno bi ponovno javljao isto očitanje, bez obzira što ste vi nešto resetirali. Sve radi na tik-tak principu. Sljedeće je dojava o pogrešnoj ispisnoj glavi. Ljudi se lome čisteći ju, napredni provjeravaju i kontakte pinova, flah kablova i senzora (neki doista postoje). I ispisna glava na sebi ima memorijski čip (EPROM). Ako ste sretnik pa ispisna glava nije mrtva, onda imate nesreću da je crna boja netragom nestala. Evo, sad ste ispisali stranicu teksta, sljedeća je potpuno prazna (niti jedna mlaznica se ne začepi sam’ tak). Mala pomoć: samo u postavkama promijenite vrstu papira na koji ispisujete. Dakle, umjesto Plain paper odaberite High resolution paper ili tako nešto. Ispis neće biti potpuno korektan (malo plavkast ili zelenkast), ali će ga biti. Ispucali ste programirani broj standardnih ispisa na standardnom papiru – i to je to.

Postoji li rješenje da svoj pisač ipak ne bacite? Postoji. Neki su ljudi doista i kupili nove Canon ispisne glave, ali ”Wrong cartridge” ostaje uporan (puni forumi iste priče, tri standardne cake i hrpa izbezumljenih patnika koji traže pomoć jer ih je pisač izdao bez ikakve naznake da više baš i nije u formi). Iznenađeni? Ostaje mogućnost kupnje nove logičke ploče. Možda. Ako je dobavljiva cijena joj je gotovo jednaka cijeni novog pisača.

Postoji mogućnost koja za većinu to nije: nabaviti tvorničku dokumentaciju proizvoda i iščitati te nesretne SSW pa im promijeniti vrijednosti. Ili ako kojim slučajem posjedujete EPROM programator, iščitati podatke s čipa na ”novom” tj. funkcionalnom uređaju i programirati svoj EPROM. (Ova informacija nije forumski topic, tako daleko ide očito jako mali broj entuzijasta – ali MM couple su dvije tvrdoglave mazge, a ponešo i znaju.)

Postoji još jedna mogućnost. Kupiti pisač recimo u Kauflandu ili nekom sličnom trgovačkom centru koji daje bezumno duge garancije na sve što prodaje. Taman pred kraj 2. ili 3. godine lijepo odete zamijeniti svoj pisač i uzmete novi.

Sad ste već uočili vezu s održivim razvojem. Poanta svega je samo kupuj, kupuj, kupuj (naravno da pritom i bacaš hrpe nečega što zapravo ne bi trebao biti otpad). Pogotovo je smiješno kada se u cijelu priču upetljaju ekološki osviješteni i pokušavaju isfurati priču kako stvari treba popravljati i ponovno ih koristiti. Zvuči dobro, ali ti su ljudi uglavnom potpuno neupućeni u stvarno stanje stvari. Osim što koštaju dijelovi (i to namjerno precijenjeno), košta i ljudsko znanje i rad. A to nitko nije spreman platiti da bi se koristo nečim starim.

Toliko o pisačima. Moglo bi se o usisavačima za koje nikada više ne možete kupiti vrećice, o DVD uređajima i televizorima koji su bez daljinskog upravljača polufunkcionalni ili neupotrebljivi (a novi daljinski nije dobavljiv), o raznoj drugoj tehnici u koju ste silno razočarani. Nije stvar u Kinezima koji proizvode škart (nije točno, proizvode ono što se naruči i točno tako kako se naruči), stvar je u globalnom razvoju društva u krivom, konzumerističkom smjeru. A tu su nam i korijeni svih ekonomskih i inih kriza. Mogla bih to elaborirati, ali čemu?!

Digresijica: uopće nismo niti izdaleka svjesni koliko smo postali robovi u svakom mogućem pogledu. Sloboda je samo velika prazna buka koja prekriva stvarnost. U previše situacija u kojima se nađemo u životu smo potpuno nemoćni. Nađemo se u njima ne potpuno svojom voljom i ne možemo ih samostalno niti rješavati niti odlučivati o tome hoće li nas tako nešto ponovno zadesiti. Baš mi je nekako deprimirajuće koliko smo zapravo sj*** na banalnostima, malim stvarima. Od onih velikih smo već odavno odustali. Povremeno imam osjećaj da je sve jedna velika prevara i silno bih voljela biti nesvjesna toga i malo živjeti u iluzijama. Isto tako me opsjeda misao da bi se dobar dio veeelikih problema mogao riješiti podešavanjem nekih SSW.

Lobotomija

Pere vas taj osjećaj? No, no ….

Ako nožica još tapka i glavica klima uz ritam – dobro ste!

Ako pak nemate volje odslušati i odgledati – e onda … well, potrudite se! Život fakat niti je monotonija niti lobotomija, ovo je samo dobra stvar, a sve ostalo ovisi samo o nama. Keep that in mind and stay well!

Snovi – welcome back home!

VOODOO

LIZARDS

To je dovoljno.
Snovi se ostvaruju onima koji budni sanjaju – i rade. Ostali se tresu u groznici noćne more i žderu od zavisti. Neka …

Razlog za život

I finally figured out the only reason to be alive is to enjoy it.
– Rita Mae Brown

Korisno utrošeno vrijeme – MS Access 2007

Nije mi jasno zbog čega do sada nisam koristila Access iz Microsoftovog Office paketa, ali nisam. Budući da izgleda imam viška vremena, trošim ga na učenje nečeg novog.

Iako mi se čini da Office 2007 i nije bog zna kako zaživio u upotrebi, meni se baš sviđa i ugodno mi je raditi u tom okruženju. Prilagođavanje aplikacijama koje sam koristila i ranije je brzo, jednostavno i meni dobrodošlo kao odmak od rutine. Učenje nečeg novog još je zabavnije.

Postoji li potreba za stvaranjem neke jednostavnije (uvjetno rečeno) baze podataka popraćene obrascima za unos podataka i raznim izlaznim izvješćima, Access je odličan alat. U slučaju da to nikad niste radili (osim možda u Excelu – ali sve to možete zaboraviti), biti će korisno ponešto i pročitati na tu temu. Uvijek možete koristiti Help, ali kod mene je to faza 2, nakon što već malo zagrebem pod površinu i zapnem na finesama.

Za početak istraživanja, općepoznato i dosadnjikavo odredište.

Kao dobar početni vodič meni su poslužile ove lekcije.

Još dalje odvela me ova knjiga: Microsoft Office Access 2007 Forms, Reports and Queries autora Paula McFedriesa. Hvala autoru i dobrim ljudima na downloadu!

Ako ste ljubitelj onih For Dummies priručnika – evo i toga.

Ako pak ste ”religiozni” tip – Access 2007 Bible.

Zašto uglavnom nema sadržaja na hrvatskom jeziku? Zato da bi se mogli održavati razni seminari (koje ja ismijavam već desetljećima) i zato da zabava ne bi bila besplatna ;)

Živi bili!

Komadi

007-rukomet_plesacice2-2501091

(by Dragan Matić / CROPIX)

Zakon fotka!

Jel’ frajer ”gađao” primijećeni feler ili je uletjelo slučajno? Kad pomisliš da su to komadi koji nose garderobu veličine koju su obične smrtnice nosile negdje u sedmom osnovne – pa kud da pukne baš tad i baš tamo!

Kontempliranje o nezgodnom puknuću motivirano je jednim drugim zapažanjem. Jedan curičak piči doboš u jednom drumlineu ili rudiment clubu (to su vam oni koji dobošare uz mažoretkinje, kod smjene straže povijesnih postrojbi, ima ih u uvodima raznih događanja i tak …), pa su i oni sudjelovali u programu na SP-u u rukometu. To se malo žensko biće zapitalo kako ona druga ”nalarfana” ženska bića ne umru od srama kreveljeći se i izvijajući se pred svim tim ljudima. Zapitalo se i kaj oni nemaju love za obleku, nego su polugole, kad čak i oni ”mali bezveznjaci s bubnjevima koje nitko ne kuži” imaju nekakve oblekice. Ne kuži ona niti mažoretkinje: sad su u Samoboru oni bili oblečeni, one opet polugole …

Fakat smo različiti, uzori su nam različiti. Mogli bi sad o tome na koji način biramo svoje uzore, jesu li nam nametnuti ili se ipak vadimo na tu floskulu – a zapravo smo baš takvi kakvi jesmo i biramo što nam paše.

Ovi dečki nekima su uzori i učitelji. Počašćena sam poznavati ih i velika im hvala na trudu i volji u radu s njihovim ”mladim snagama”.

Živi bili!

Jednostavno, moćno – vječno!

There’s no point in asking you’ll get no reply
I just remember, I don’t decide
I got no reason, it’s all too much
You’ll always find us
Out to lunch !

Oh we’re so pretty oh so pretty VACANT
but now – ah, WE DON’T CARE

Don’t ask us to attend cos we’re not all there
I don’t pretend cos I don’t care
I don’t believe illusions cos too much ain’t for real
Stuff your cheap comments
cos we know what we feel!

We’re pretty pretty vacant
We’re pretty pretty vay-CUNT
And we don’t care

Pretty Vacant, Never Mind The Bollocks, Here’s The Sex Pistols (1977)

I kao da se ništa nije desilo u proteklih trideset godina, svijet nije naučio ništa, revolucije i evolucije ne postoje. Srećom i dalje svira dobar punk (koji je bajdvej odavno mrtav, hah!).

Minutica razmišljanja (nekima prisjećanja) dovoljna je da uvidite kako su se isto društvo i njegove vrijednosti nekima gadili odavno, kako su iste te vrijednosti bezumno potencirane i glorificirane tada i desetljećima nadalje još žešće. Minutica je dovoljna da shvatite da je tada, kao i sada, svijet kao polumrtav dezorijentirani pijanac ležao u kaljuži recesije, opće depresije i pokušaja negacije stvarnosti.

Što se mene tiče, može svijet i dalje nunati uz balade – a ja ću za 30 godina opet prirediti punk reality session. Pa makar bila i mrtva skupa s pankom, stavit ću kao jedan od posljednjih svojih svjesnih činova neku objavu negdje s nekim budućim datumom

Prati

Get every new post delivered to your Inbox.