Slijedeći sljedeće pravilo …
… ja ću … postati ću bezobrazna 
Postoji jedna vrlo česta pogreška koju ja ne mogu smisliti. Radi se o sljedećem: kada vidim da negdje piše slijedeća stranica, pitam se koga slijedi (prati). Ja tražim stranicu koja je sljedeća po redu, nikoga ne slijedi, ona je jednostavno sljedeća stranica u slijedu stranica. Očito je to prekomplicirano shvatiti.
Ostali česti primjeri pogrešnog korištenja glagolskog priloga slijedeći:
- … u slijedećem nastavku čitajte …
- … ministar je rekao slijedeće: ….
- … iz toga možemo zaključiti slijedeće (činjenice) …
- … utvrđen je slijedeći dnevni red ….
- … želim reći slijedeće (razmišljanje) ….
- … doznao sam slijedeću vijest …
Nemam živaca dalje, a sve što bi slijedilo u ovakvom nabrajanju, samo bi bio slijed pogrešaka jer nismo naučili sljedeće:
slijediti - (pril. sad. slijedeći) 1. (koga) a. hodati za kim, pratiti koga b. paziti na koga; uhoditi c. pren. slijediti postupke, ugledati se u koga 2. javljati se poslije čega, pratiti što [poslije prvog oduševljenja slijedi ravnodušnost]
Molim uočiti da se u značenju pod 2. koristi glagol, a ne prilog - nema priloga slijedeći u značenju “ono što je poslije nečega”.
sljedeći - prid. onaj koji slijedi, koji je na redu, idući, naredni
Garantiram da u većini konstrukcija trebate koristiti divan, prekrasan pridjev sljedeći. Još jednostavnije: ispred bilo koje imenice slobodno napišite sljedeći. Molim vas da napišete SLJEDEĆI. Jer sljedeći puta neću prepisati značenje tog nesretnog slijedećeg iz Rječnika hrvatskoga jezika Vladimira Anića, već ću nekoga opaučiti tom debelom zelenom knjižurinom po tintari. Da, debelom zelenom, ne onim džepnim izdanjem koje ste kupili na kiosku, jer tamo to ne piše.
Hvala na razumijevanju.
Napomena:
Finalni okidač za ovu prodiku je bio dopis jednog NOVINARA koji od mene traži informacije za članak koji će biti objavljen u slijedećem broju časopisa za koji piše. (Ne radi se o nikome koga biste mogli poznavati, tek da se u sljedećim satima ne mučite razmišljanjem tko bi to mogao biti 
)
VAŽNA POUKA !!! (06. 12. 2007.)
Sve što znamo samo je manji dio onoga što ne znamo.
Pažljivo čitajući vlastiti tekst napisan u sitne sate, na brzinu i bez mnogo razmišljanja, nalazim mu zamjerke i naravno - pogreške.
Da sam „pametna”, u tišini editora sakrila bih tragove svog neznanja. Međutim, uopće mi nije cilj pametovati, već podijeliti s drugima svoja zapažanja i znanja. Pa idemo redom:
- …postati ću bezobrazna
Valja napisati postat ću. Kada u futuru prvom infinitiv glagola na -ti stoji ispred pomoćnog glagola u pisanju izostaje -i. Tog pravila izgleda prečesto postajem nesvjesna i griješim.
- Postoji jedna vrlo česta pogreška koju ja ne mogu smisliti.
Suvišno. Iz glagolskog oblika vidljivo je o kojem licu se radi. Želim li naglasiti sebe, rečenica treba glasiti „Ja ne mogu smisliti …”.
- Očito je to prekomplicirano shvatiti.
Valja napisati „To je očito prekomplicirano shvatiti.” Ili još bolje: „To je očito presloženo za razumijevanje.”
Ovaj primjer nije neka velika pogreška, ako uopće jeste, to je stvar sintakse i stila tj. pitanje koji dojam želimo postići kod čitatelja. Hoću samo pokazati da uvijek postoje različite mogućnosti, malo bolje ili lošije, a sve skupa je često u sferi subjektivnog. Da sam upotrijebila ovu drugu mogućnost, to bi tada možda upućivalo na pretencioznost autora, stvaralo distancu prema čitateljima. A možda i ne bi, možda bi bilo doživljeno kao pravilno izražavanje u duhu hrvatskoga jezika. Razmišljajte
- … nema priloga slijedeći u značenju …
Možda bi bilo bolje napisati „ne postoji prilog …”. Izraz „nema” potencijalno upućuje na to da takav prilog ipak postoji, no samo ga sada nema ovdje. Primjer opet nije stvar pogreške, nego osjećaja za jezik, istančanosti u izražavanju.
- Garantiram da u većini konstrukcija trebate koristiti …
Danas mi se čini da bi bolje bilo i da bi ljepše zvučalo da sam napisala „Jamčim da u većini konstrukcija valja koristiti …”. Često sam u situaciji da pomislim da zapravo ništa ne znam napisati tako da bude najbolje što može biti. No ta kategorija ne postoji, uvijek postoji bolje, pa nam je i ovaj primjer samo primjer da se uvijek možemo zamisliti nad napisanim.
- Jer sljedeći puta …
E tu imamo pogrešku i to opaku: sljedeći put (ovaj put, svaki put, neki put, drugi put itd.). Uz pridjeve uvijek pišemo „put”, a ne „puta”.
- Ne radi se o nikome …
Ružna pogreška. Pravilno je: „Ne radi se ni o kome …”
Sve u svemu, jezik je nepresušni izvor glavobolje Dobro je da to shvatimo na vrijeme i odnosimo se prema njemu s poštovanjem i da se doista nikada ne dičimo previše vlastitom pismenošću. Demantirat ćemo se već u sljedećoj rečenici - ma garant 
Bez obzira na to, dragi moji, svakim danom u svakom pogledu sve više napredujemo.
JOŠ VAŽNIJI DODATAK (07. 12. 2007.)
Govorimo hrvatski - za mene kraljica, žena osebujnog stila, zanimljiva, zabavna, poučna: translator wannabe.
27 Comments
Comments RSS TrackBack Identifier URI
Leave a comment
Zahvaljujem na ovom postu, jer osobno uvijek iznova muku mučim s ovo dvoje (slijedećim i sljedećim), dvoumeći koji kad, pa se u tom kontekstu prijavljujem kao prva među grešnima! Mea culpa, mea maxima culpa!
……ko prava profesorica stjeraš me uz zid …Pazit ću i ja bolje da se ne moram “praviti” da je kriv tip feler….i naravno, da ti ne bi slijedila sljedeći put moj trag u ovoj virtuali……
Noćca….
Ne budi naivna. Polupismeni puk ovakve tekstove poput tvog naprosto izbjegava čitati. Em su im predugački, em su im neprobavljivi.
Eh, da je to jedina sitnica u kojoj se “novinari” ne snalaze, još bih i istrpio. Nepismenost je sveopća, a uzela je maha do te mjere da je nekulturno biti pismen. To se ne smije.
O pismenosti u blogerskom svijetu (to je posebna priča) bi se mogla napisati knjižurina triput deblja od Anićeve (rijetko kad pročitam gramatički ispravan post u blogosferi, ‘ko mi je kriv).
Biti će da si ovo si iz naslova ostavila za slijedeći put…
No, nepismenost je bauk kojega posljedice mnogi ne shvaćaju niti im je stalo, a iz neznanja, nemara, … ma, šta ja tu tepam?!
Iz gluposti!
slijedim tvoju misao, sljedeći put ću pripaziti
joooj
treba to uvesti kao kaznenu mjeru za jezikocid.
jednom sam se na blogu uhvatila najjednostavnijih pravila pisanja (ono: ne pišite da li, kad ide s a kad sa, kad se koristi ju i slične sitnice koje ljudi najčešće fulavaju), još dok sam bila na bloghaeru, pa su po meni drvljem i kamenjem, da kaj se ja sad tu pravim važna, to su minorne stvari ..
džizs, a meni zubi sami od sebe škrguću kad vidim i da te minorne stvari ljudi ne znaju.
i sviđa mi se ovo o opandrčavanju anićevim rječnikom posred tintare
Ovo sto si napisala i mene opako nervira. Posebno na web stranicam agdje je sve prepuno linkova “slijedeca”. Cak sam jednom prigodom jednom uglednom portalu pisala da to maknu tj. promijene upravo iz razloga koje i ti navodis.
I da… Jesam li spoenula da me OPAKO nervira to “slijedeca” na portalima, forumima i sl?
Jednom prilikom izgubio sam okladu vezanu za slijedeći sljedeći, pa sam dobro naučio kada koje ide, ali zna mi se još uvijek potkrasti greška…
I potpuno podržavam ovakve tekstove u kojima se upozorava na toliko česte greške u tisku, na televiziji, portalima i sl. Blog je prava platforma za to
Hajde da je jos netko prenemagalo, pokondirena cjepidlaka, silji zob, dosadna, zanovijetalo… samo naprijed !!! A i mene smatraju silno arogantnom kad kazem da je netko polupismen jer pravi greske u stvarima koje su temelj pravilnog pismenog ( i usmenog) izrazavanja. To me ne cudi kad dolazi od strane ljudi koji DOISTA nisu imali prigode ili pameti da se obrazuju, od strane starijeg svijeta koji eto nije to smatrao vaznim, to dolazi od ljudi i mladih i starijih koji sebe drze INTELEKTUALCIMA ! To dolazi u paketu sa statusom akademskog gradanina/gradanke koji se UVRIJEDI ako slucajno netko ( ja ) stavim komentar da tekst ne moze takav van jer sramoti tvrtku ( ije/je, c/c, dali/da li, necu/ne cu, skracivanje infinitiva, necist rijecnik …
- mislim, ja isto nisam jezikoslovac nego samo ubogi inzinjer, ali …
I onda se smatra silnom oholoscu kad se vise ne mogu suzdrzati nego opalim komentar ili pocnem krizati na tekstu silne pravopisne i gramaticke greske uvazenog kolege/kolegice s menadzerskim ugovorom koji je tezi od moga bio … okome se na mene kao hijene! LLLOLLL
I samo nastavi bjesniti draga - ja te razumijem.
Samo, znas ( iz osobnog iskustva )- zbog ovog sto si napisala ti sad neki iza leda govore kako se PRESERAVAS :))))Vecina misli ako je vecina da je u pravu i da si TI ona s kojom nesto nije u redu kad ovakve stvari primjecujes i kad ti smetaju…
Wow
!
Priznajem da je ova zabuna prilično zaguljena stvarčica, a odgovor također nije sasvim jednostavno pronaći. Naravno da nemaju svi debele rječnike poslagane po policama, radnom stolu i pod nogama - poput mene. No oni koji javno pišu bilo što, ipak bi trebali imati. Veliki problem su upravo portali koji mlađe generacije “uče” svačemu. Kada dovoljno puta vidite slijedeća stranica (o konstrukciji “slijedeća strana” ovaj puta nećemo
), to postaje pravilo koje ulazi u podsvijest i više niti ne sumnjamo u točnost.
Taj je primjer naravno samo kap u moru. Živi se brzo, tekstovi nastaju brzo i postaju potrošeni još brže. Mene brine što se to dešava i s prijevodima, pogotovo literature. Ja bih da me lektoriraju. Barem jednom u životu. Preveliki je teret na mojim nejakim leđima
. Potpuno sam svjesna da previše toga ne znam (ili nisam sasvim sigurna). To je tužno s obzirom da ipak znam podosta više od prosječnog čovjeka koji se diči hrvatskim materinjim jezikom - i to čovjeka koji bez pardona piše “slijedeći”, ali “naredni” ne bi nikada upotrijebio jer je to navodno srbizam. Po jezičnoj logici, ja doista ne vidim zbog čega bi bio, a u politiku se slabo razumijem 
Još malo na komentare Ire i Tyche o “packama” jer smo zabadala i navodno prigovaramo von oben :
Nemam ja s tim problema. S tim sam problema imala daaavno kada sam se mlađahna drznula prigovoriti da nešto nije kao što se tvrdi ili nije točno. Tada su moje primjedbe i njihov način bili naivni, potpuno dobronamjerni i nadasve entuzijastični. No vrlo brzo čovjek nauči koja je redovita reakcija onih koji su se osjetili podcijenjenima ili smatrali da im se ruši autoritet.
Dojam koji ostavljam na ljude van ovih virtualnih prostora je upravo identičan onom koji sam izgradila ovdje: mastermind. Ne libim se isprva djelovati pretenciozno, čak umišljeno jer znam da ne mogu izbjeći da ljudi tako reagiraju. Ja sam naprosto to što jesam, nisam osoba koja prešućuje i koja skriva vlastite stavove makar bi to ponekad bilo probitačnije. Zato će i ovaj tekst zlonamjernim i “von oben” smatrati samo nesigurni ljudi koji svoj identitet i ego grade od pogrešnog materijala. Ne zamjeram im, niti oni ne mogu biti drugačiji nego što jesu. A što se mene tiče, s onima koji su dovoljno čvrsti i sigurni u sebe da prežive početni mastermind udarni šok, mogu na ugodan način uvijek razmjenjivati mišljenja i što je najbitnije, naučiti mnogo toga što ne znam
he he … bas tako
nego, upravo sam stavila novi post gdje mozes na oba clipa vidjeti jednog jaaako zanimljivog bubnjara
Sjajan post MM. Baš sjajaj i poučan. I podsetila si me na jednu vežbu koju Jung primenjivao na svojim pacijentima. A radi se o tom:„Ja ne mogu smisliti …”….i sličnim izjavama…
(Od te bolesti svi bolujemo. Akutno kod mene. Evo izbegavam da kažem posebno ja bolujem od toga :))
Elem.
Morali su kad vrše bilo koju radnju da ne razvijaju misao u svojoj glavi, banalan primer:
JA HODAM, nego POSTOJI HODANJE.
ne JA ČITAM, nego POSTOJI ČITANJE.
Nisam lično probavala. Al možda ima smisla. I efekta.
I da li je kod nas sledeći isto što i kod vas sljedeći?
Hvala Etotakva
Da, imaju Jung i ekipa dobrih fora, malo da se zamisliš. Jednom sam u postu filozofirala nešto, a najpametnija rečenica mi je bila od prilike “Najviše smo postigli ako na početku svake naše rečenice ne stoji uvijek ja.” Trebalo mi je dosta godina da potpuno postanem svjesna, da si priznam da ego može biti gadna zvijer i da nije loše malo ju dresirati.
S sljedeći je isto što i sledeći. Budući da sam ja nekako u tom jezičnom biznisu, često si u nedoumici pokušavam pomoći upravo na taj način da se prisjetim drugih izgovornih varijanti: često je ono što je u ekavici “e” u ijekavici “je”, a ono što je u ekavici “je” u ijekavici “ije”. Ima dosta načina da se čovjek dočeka na noge. Međutim jasno je da amateri ne razmišljaju na taj način, ostaje naprosto zapamtiti pravila, naučiti pravilno. Ne uče se riječi samo iz stranih jezika, imamo ih i u vlastitom podosta
Gle, mislim sad dalje i čini mi se da je kod vas sledeći isto kao i sljedeći i slijedeći. Može li se reći recimo:
Sići ću na sledećoj tramvajskoj stanici. (sljedećoj)
Sledeći je do ugla, saznao je gde stanuje. (slijedeći)
Po tome ispada da u srpskom sledeći može biti i prilog i pridjev, dok u hrvatskom postoji razlika.
Baš kao i ovo:
“Sledit ću te, a ti vidi jesam li ja Iceman il običan žbir.”
Pametna MM
Hvala ti!
Evo i sledeći
primer:
” etotako, A, vidiš, Klajn ne preporučuje nikada da “vršiš” radnju. Nego da radiš. Vrši se samo žito, valjda. Ne vrše se popravke, ne vrši se vlast, nego se popravlja i vlada. Sprovodi.
jezik je čudo.
Usporedba sa ekavicom ti je skoro točna. Razlika je u naglasku. U oba slučaju na prvom slogu, ali prilog je ako je dugouzlazni, a pridjev ako je kratkouzlazni.
Primjer sa razlikovanjem je i ije preko ekavice nije stopostotan, ali je najjednostavniji za na brzinu pohvatati konce. Opet se radi o vrsti naglaska, a ne o “e” i “je”.
Ah, pisanje. Njega se uvijek može doraditi (možda i prepisati), ali govor. Govorenje. Priča i pričanje. Jesi li o tome razmišljala. U zvukovnim medijima u Hrvata, više ne postoji književni hrvatski jezik. Nema ga. Akcentuacija je svedena na razinu zagrebačkih ulica. Tako će se sačuvati Zagreb, a nestati Hrvatska. Za pedeset godina ćemo o ovom jeziku pričati kao o onome Marka Marulića ili Petra Zoranića ili ne daj bože Džore Držića.
Na HTV-u se priča tako da me redovito zaboli glava (pogotovo kad se sjetim da za tu nepismenost dobivaju i plaću). Sportski novinari prednjače.
Još ovo. Danas je bilo nekakvo skijanje na HTV-u, a reporter umnjak je analizirao vožnju “Kalea” Paladera. Ne mogu vjerovati, ali moram (jer sam čuo opranim ušima da je nebulozu ponovio milijun puta).
Ajd, pa pa
TnxTatjana. Koliko li sam samo zita do sad sakupila
@ slklblz - da, usporedba je stvarno samo približna, ja još u podsvijesti nekako nosim kolegije iz staroslavenskog pa se dovijam na različite načine
Razmišljam ti ja o svačem, pa tako i govornom jeziku. Velika je to zavrzlama. Tragikomično je da se u ova vremena neki busaju u hrvatstvo izgovorenog i napisanog više nego ikada. Gramatička točnost je samo vrh brijega nemara prema jeziku.
Usput, za sljedeći upravo objavljeni post imam trenutno par ozbiljnih dilema čak i o deklinaciji (ili “dilema oko” ?!). Ajde, barem sam svjesna svoje grešnosti, dohvatiti ću se knjižurina nakon večere
pa da naučim nešto.
Fala na odgovoru
sam vidio. Ajme, ne želim zvučati poput unjkave bakice, ali izbriši “kod Zvoneta” i napiši “kod Zvone” (u novom postu) 
Na kraju se ipak veći dio umovanja ipak svede na buasnje. Dobro si to rekla.
Dileme o deklinaciji (nikako “oko”
Uh, napisao sam buasnje haha, a treba busanje. Nema veze. Kako god.
Fala, stari. Još nisam otišla papati, a niti učiti
Znam da nešto opako ne valja, ali pobrkalo mi se sve redom i stvarno na kraju više uopće nisam mogla koncentrirano razmišljati. I nije to nikakvo unjkanje, dapače, ja bih rado i češće da me netko cimne, takve stvari lakše pamtim. Potpuno sam svjesna da za to ima prilike. To je i jedan od razloga zašto volim napisati pokoji post, čisto vježbe radi. Svi smo mi u nekim kalupima, pa tako i jezičnim, na nekom terenu igramo bolje, a neke igre pomalo i zaboravimo.
Cestitam na izvrsnim postovima. Tek sam ih sada vidjela, a vidim kako su napisani jos prosle godine.
Nakon citanja istih sam shvatila koliko sam tuzna i nesretna sto nisam upisala jezike, mada su me svi profesori jezika nagovarali…
Onda bih mogla legitimno ispravljati neobrazovane prijatelje, od kojih sam dobila nadimak “Grammar Nazi”! Stovise, to bi mi bio posao!
Ne zamjerite sto je svugdje samo c, nisam u Hrvatskoj, a tipkovnicu nije briga za moje jezicno uzdizanje! :p
“Sve u svemu, jezik je nepresušni izvor glavobolje Dobro je da to shvatimo na vrijeme i odnosimo se prema njemu s poštovanjem i da se doista nikada ne dičimo previše vlastitom pismenošću. Demantirat ćemo se već u sljedećoj rečenici - ma garant ”
Svaka cast!